Nemetin, 14. kolovoz 2024.
– Danas, ispred spomen obilježja podignutog u znak sjećanja na 714 hrvatskih branitelja, žena i civila razmijenjenih 14. kolovoza 1992. godine, obilježena je 32. obljetnica od velike razmjene zarobljenika u kojem su bili hrvatski zarobljenici iz Stajićeva, Begejaca i Niša.
Obilježavanju su nazočili bivši logoraši, članovi njihovih obitelji i prijatelji.
Zdravko Komšić, predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, započeo je program riječima iz pjesme Silvija Strahimira Kranjčevića "Moj Dom”:
Slobode koji nema taj o slobodi sanja,
Ah, ponajljepši san;
I moja žedna duša tom sankom joj se klanja
I pozdravlja joj dan.
Predsjednik HDLSKL-a Osječko-baranjske županije Damir Buljević, hrvatski branitelj i zatočenik srbijanskih koncentracijskih logora, rekao je da je HDLSKL-a donio odluku da se upravo na ovoj lokaciji okupljanjem preživjelih logoraša, njihovih obitelji i prijatelja obilježava sjećanje na te dane, kao i sve ljude, branitelje i civile koji su bili zatočeni u srpskim neprijateljskim logorima.
“Ovo je mjesto razmjene, znači nije tužno mjesto, ali ipak sjetimo se svih naših prijatelja koji nisu doživjeli slobodu, onih koji su mučki ubijeni u logorima. Na taj dan miješaju se osjećaji radosti, tuge, ponosa i svega, a poruka koju s ovog mjesta šaljemo svima u Hrvatskoj, hrvatskoj javnosti i mladima je da ovo ne treba da se zaboravi, a treba znati da su se hrvatski branitelji krvlju izborili i žrtvovali za svoju hrvatsku državu. Obranili smo je, oslobodili i pobijedili u Domovinskom ratu “, kazao je Buljević.
Naglasio je da bivši logoraši nisu zadovoljni brzinom procesuiranja ratnih zločina. “Neću reći da nema pomaka i da se ništa ne događa, ali prije svega nismo zadovoljni procesuiranjem odgovornosti časnika JNA, a ta sporost je utjecala da mnogi ne budu izvedeni pred lice pravde jer su napustili Hrvatsku ili ih prirodnim putem više nema.” Dodao je kako je prije nekoliko mjeseci u Beogradu donesena prva nepravomoćna presuda u korist jednog logoraša koji je prije dvije godine tužio Srbiju za ratnu odštetu zbog držanja u logoru, a to bi moglo utjecati i na rješavanje ostalih tužbi ostalih 40 logoraša koji su podnijeli tužbe.
Zamjenik gradonačelnika Filip Sušac održao je prigodni emotivan govor koji je duboko dirnuo sve prisutne.
“Čast mi je biti ovdje s vama, na mjestu koje je prije 32 godine bilo ničija zemlja, a danas je Republika Hrvatska,” započeo je Sušac. “Na mjestu gdje su naši zatočenici nakon devet mjeseci pakla ponovno udahnuli slobodu. Nakon devet mjeseci pakla, ponovo su došli u Republiku Hrvatsku, na ono mjesto za koje su se borili.”
Sušac je istaknuo važnost sjećanja na žrtve hrvatskih branitelja i vojnika koji su prošli kroz nevjerojatne patnje kako bi osigurali slobodu koju danas uživamo. “Kada gledamo s odmakom taj datum i taj događaj, i današnje vrijeme, moram ipak istaknuti činjenicu da me boli jedna tužna činjenica da današnja mladež, današnje društvo ne cijeni žrtvu hrvatskog branitelja,” rekao je Sušac. “Ne cijeni žrtvu svih vojnika koji su prošli uistinu pakao, da bi mi danas bili slobodni.”
Naglasio je kako je važno da mladi prepoznaju i poštuju žrtvu branitelja. “Svaka osoba, posebice mlada osoba, kada vidi branitelja mora se nakloniti, jer ta je osoba bila mojih, ili mlađih godina, uzela pušku u ruke, branila svoj dom, branila svoju domovinu i prošla pakao, upravo zbog ove domovine. To nikad ne smijemo zaboraviti i to moramo njegovati.”
Sušac je završio svoj govor zahvalom svim braniteljima: “Branitelji, hvala vam za slobodu.”