Zajednica povratnika Osječko-baranjske županije je korisnik institucionalne podrške Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva za stabilizaciju i razvoj udruge.

USKRSNU KAKO JE REKAO !

Proučavanje Gospodnje večere dirljivo je iskustvo zbog dubine značenja koje ona prikazuje. Tijekom prastare proslave Pashe u večer uoči svoje smrti, Gospodin je utemeljio nov i značajan objed zajedništva koji dan-danas još uvijek blagujemo, a najuzvišeniji je izričaj kršćanskog štovanja. To je sjećanje na Gospodinovu smrt i uskrsnuće, te pogled u budućnost na njegov povratak u slavi.


Veliki petak je dan od dubokog značaja za kršćane jer se sjećamo raspeća i smrti Isusa Krista za naše grijehe. Obilježava se tijekom Velikog tjedna u petak prije Uskrsne nedjelje.

Veliki petak kamen je temeljac kršćanske vjere jer je toga dana razapet na križu. Danas kršćani diljem svijeta razmišljaju o žrtvi koju je Isus podnio, noseći grijehe čovječanstva i nudeći iskupljenje.


Događaji koji su prethodili Velikom petku uključuju Isusovu izdaju, Njegovo uhićenje, suđenje i put na Golgotu, gdje je bio razapet. Ti su događaji zapisani u evanđeljima Novoga zavjeta.


Teološki, Veliki petak je bitan jer predstavlja ispunjenje Isusove misije spasenja. Na raspeće se gleda kao na krajnji čin božanske ljubavi i milosrđa, koji vjernicima nudi oprost i obećanje vječnoga života.


Kršćani diljem svijeta svečano obilježavaju Veliki petak. Bogoslužja često uključuju čitanje Svetoga pisma i pjesme koje govore o Isusovoj muci.


Na taj dan smo pozvani na osobnu introspekciju žrtve, oprosta i preobražavajuće moći Isusove ljubavi koja ima moć promijeniti naš život.


Veliki petak je dan žalosti, ali i nade, jer vodi do proslave Uskrsne nedjelje, kada se kršćani raduju Isusovom uskrsnuću. To je ključni trenutak koji naglašava temeljnu poruku kršćanstva: kroz patnju i smrt dolazi otkupljenje i život.


Isusovo raspeće je bio najokrutniji način pogubljenja od strane Rimljana u to vrijeme.


Raspeće je metoda sporog i fatalno bolnog pogubljenja u kojem je žrtva vezana ili pribijena na veliku drvenu gredu i ostavljena da visi nekoliko dana, sve do konačne smrti od iscrpljenosti i gušenja.


Navodno su je osmislili Perzijanaci 300. godine prije Krista, a usavršili Rimljani 100. godine prije Krista. Milijuni kršćana će ovoga Uskrsa razmišljati o boli Isusa Krista dok je umirao na križu.